Bili jednom Susjeda i Susjed

Vjerujem da krecem stopama Katarine Zetove i Dzonsove i da cu zavrsiti ne nekoj klinici za multipolarne talente i da ce mi novi najbolji prijatelj biti psihijatar.  Sto je prouzrokovalo ovaj jad? 120 dana Italije. Nas boravak ovdje je produzen za dodatnih 120 dana sto je kod mene izazvalo neviden stres. Buduci da stres kontroliram dodatnim znojenjem, to redovito donosi upale misica za koje nisam ni znala da ih imam. Tako danas patim od upale misisca od jucerasnje utakmice softballa. Zbilja, nisam ni znala da postoji jos nesto sto se moze upaliti jer sam u 'gym' pet dana u tjednu, nekada i sedam.
Dodatnih 120 dana Italije mi je poremetilo sve moguce i nemoguce planove. Najvaznije, morala sam nazvati buduceg poslodavca i priopciti mu da necu biti u mogucnosti poceti s poslom jos dodatna cetiri mjecesa, povrh onih pet koliko je pristao cekati. Buduci da nisam sigurna ni koliko ce ova cetiri zapravo potrajati, unaprijed sam se pripremila da od posla nista. Bye bye.

Osim toga? Osim cinjenice da smo moj auto prodali jos pocetkom ove godine kada samo se spremali u Japan, da mi je pola kuce popakirano, da trenutno uopce nemam volje traziti mjesto za stanovanje, nista mi se ne da.

Pozitivna vijest je da sam odredila susjedstvo u kojem zelim kucu. Jednom. Kada konacno budemo znali kad se selimo iz Italije i da se selimo tamo gdje mi to zelimo, ne gdje nas Air Force salje. A sada malo o susjedstvu u kojem zelim zivjeti. Susjedstvo se nalazi u Gradicu, u blizini centra, udaljeno od obale 10ak kilometara. To mi se cini razumno, ako uragan i udari, valjda nece potopiti cijeli poluotok. Provjerila sam, zadnji uragan je izravno pogodio grad prije 1920 i neke. Susjedstvo je povijesna zona sa djelomicno zasticenom arhitekturom sto mi se svida i zadnjih godina sve vise postaje poznat kao Art District. Cijene su malo vislje, ali to je valjda cijena sna. Preslatki bungalovi i pokoji zalutala modernija gradnja.

Uvod

Pocela sam tragati za nasim novim domom u podrucju gdje zelim zivjeti. Zapravo, jos uvijek se nismo odlucili hocemo li cilljati da se vratimo u svoju kucu u Zaljevu ili cemo ici tamo gdje nas posao odvede. Zaljev je OK, jedan od  najljepsih na svijetu, kuca je isto OK, ali grad nije dovoljno velik jer zelim zivjeti u vecem gradu i samim time imati i vise mogucnosti. Osim toga, vec sam se zaljubila je jedan grad u istoj saveznoj drzavi. 'Moj' izbor je donekle i 'nas' izbor jer Tomov rodni grad je samo 90 minuta voznje udaljen, obitelj mu je u blizini i odrastao je u tom podrucju, tu se osjeca doma. Istina, moja obitelj je odmah preko mosta. :wink:  :wink: Ukoliko se odlucimo na Grad, postojeca kuca ce nam biti udaljena dobrih 5 sati voznje. No, dobro, trenutno je udaljena 14 sati leta pa ju i dalje dobro odrzavamo.

Dakle, kako moja potraga napreduje postaje tesko odrzavati sve moje pronalaske organizirane i pregledne. Sto je bolje od bloga?

Tesko sam se pomirila s tim da odustanem od Townhouse i usmjerim na obiteljsku kucu. Zapravo, nisam jos sigurna jesam li se uopce do kraja pomirila s tom idejom. Da sam u ranim dvadesetima, to bi svakako bila moja jedina opcija, no kako je obitelj na prvom mjestu, Townhouse ima jedan veliki nedostatak - manjak dvorista i bazena. Istina, mozemo ograniciti potragu na blizinu parkova i javnih community bazena, no sigurnost residential susjedstva mi je ipak puno privlacnija kada je odgoj djece u pitanju. Plus, cijene townhouse sa tri i vise spavacih soba probijaju samo nebo.

Sto trazim od naseg buduceg doma? 

- 3 spavace sobe

- prostor za ured/studio

- 2 kupaonice i toalet

- bazen
- terasu

- dvoriste
- odredenu lokaciju/susjedstvo

- sarm!